Če flash animacije ne vidite najbrž nimate nameščenega flash playerja ali java.
Najdete jih na spodnjih povezavah:

http://www.adobe.com/products/flashplayer/
http://java.com/en/

ARHIV NOVIC & FILMOV

Dubrovnik 2012 - introduction

IDC Dubrovnik 2012

16.09.2012

Priča je počela davne 2006. godine kada smo po prvi put napustili gnijezda koja smo sapleli u projektu Ronjenja za osobe sa invaliditetom i koja su bila locirana u lječilištu Terme Zreče i u Jezerima na Murteru. 
 
Na tim mjestima smo imali sve što dijete koje ne zna hodati treba imati. S jedne strane termalnu vodu, a sa druge ribarsku familiju koja nas je mazila da ti pamet stane.
No unatoč svemu, „bolesnici“, kako nas je zvala mala Tonka od Klarina kada smo se prvi put pojavili na njihovim vratima prije deset godina, naučili su da roniti poput svih ostalih rekreativnih ronilaca pa su i želje postale veće. Tako smo pukim slučajem našli „nosač aviona“ Srebreno kojeg vlasnik Ivo Gale iz Mlina nije ni za trenutak oklijevao, da primi ronioce s invaliditetom na svoj brod. Naprotiv, na početku je i sam zaronio s nama.
No, kako smo brzo shvatili da je kuhar svjetskog formata, njegova uloga se promijenila pa smo se između dva ronjenja „prežederavali“ s morskim dobrotama koje su neki od ronilaca s invaliditetom okusili po prvi put u životu.

Kako su učenici kampa najprije bili samo Slovenci i kako su se aktivnosti male međunarodne udruge za ronjenje invalida IAHD Adriatic polako širile kroz regiju, tako su i učesnici počeli dolaziti iz drugih jadranskih država. To bi se moglo nazvati početak ere „ronilačke multikulinarke“. Na kampovima se jeo slavonski kulen, savinjski želudac, štrudla od jabuke i još mnogo toga što ima na selu u Hrvatskoj i Sloveniji a pored toga popilo se Rizlinga, Graševine, Plavca i zadnju godinu i ruske votke, one prave od 40%.    
Prije nekoliko dana, kada smo odlazili svatko na svoju stranu svijeta i kada je iz nas bio uspješno završen međunarodni kamp, na kojem na žalost ima samo dvadeset mjesta svake godine, u srcima je bila tuga. Mnogi su shvatili da vjerojatno do godine neće biti mjesta jer ispred vrata stoji red onih koji žele upoznati ljepote podmorja i izmjene iskustva prijatelja na kolicima koji su već prošli taj put. Naime, u kampu mogu sudjelovati već formirani ronioci s invaliditetom (treba naglasiti da se radi jedino o osobama sa povredom kralježnične moždine) koji dolaze iz 130 saveza članova C.M.A.S.-a. 
 
Vodeću ulogu za sada imaju Slovenija i Hrvatska ali, kako je ove godine došao i prvi ruski kvadriplegičar, budućnost će se brzo mijenjati jer baš Hrvati i Slovenci postavljaju standarde koji omogućavaju da danas invalidi brže i sigurnije zarone. Dokaz je baš Nikita Vankov koji je bio zvijezda ovogodišnjeg kampa i za kojeg je ronjenje u Dubrovniku bio prvi odlazak iz rodne Anape, gdje je učio u Crnome moru u puno lošijim uvjetima nego što su kod nas, a učio je na način kako to radimo mi u jadranskoj regiji. Za Nikitu, svako je ronjenje bilo doživljaj koji se pamti cijeli život, a ako još spomenemo hranu koju su spremali Ivo na brodu i Božo u svom restoranu u Kuparima onda je za njega kao i za sve nas kamp bio prava priča iz bajke. 
 
Rusi su sa sobom donjeli i Crnoga mora u boci pa smo ga na kraju prolili u jadransko i time simbolično ujedinili oba mora kao što smo ujedinili naše znanje i prijateljstvo koje se svaki put rađa u Mlinima.

Kamp polako dobiva oblik kakav je bio zamišljen već prije deset godina a to znači da će se u tjedan dana roniti na najljepšim lokacijama Dubrovačkog arhipelaga, jesti domaću i, po mogućnosti  morsku hranu te izmjenjivati iskustva sa ljudima iz cijelog svijeta. U principu, svaki od invalida može sa sobom dovesti najviše dvojicu „živih“ pratioca, koji moraju biti ronioci najvišeg ranga po C.M.A.S.-u. To na kraju znači posadu od šest ekipa različitih narodnosti sa ukupno šest ronioca na kolicima što omogućava da sve bude kako treba. Svi ronioci spavaju u Mlinima na jednome mjestu što im omogućava druženje i nakon ronjenja i priličnu samostalnost. Spavanje je organizirano na način da nema grupiranja pa se ekipe miješaju, što donosi dodatne prednosti.
 
Na žalost ili na sreću projekt kampa nije financiran iz nijednog tendera ili od strane fondacija nego svatko plaća svoj dio, a IAHD Adriatic dogovori najniže cijene i pomaže sa opremom i prijevozima.
 
Kad povučemo crtu, možemo biti više nego zadovoljni. Ronioci s invaliditetom polako pletu svjetsku mrežu i pomoću ovog posebnog kampa u Mlinima koji je još uvijek jedinstven u svijetu, kao i njegovi učesnici i svi koji pomažu da on ide dalje.
Tom prilikom zahvalili bi svima koji su omogucili da je kamp uspiješno realiziran. Zahvaljujemo i savezu paraplegičara Slovenije koji je častio kombi i benzin za prijevoz opreme.
 
Tekst na srbohrvatski napisao: Branko Ravnak
Lektorirala i preokrenula na hrvatski: Tatjana Varga



 

 

 

Production & design: Creativ, Novi mediji d.o.o.